Na Savici postoji Ulica Zinke Kunc, ali ime na uličnoj ploči mnogim prolaznicima danas vjerojatno govori manje nego što bi trebalo. Iza njega stoji jedna od najuspješnijih hrvatskih opernih umjetnica 20. stoljeća, pjevačica koja je iz Zagreba stigla do pozornice njujorškog Metropolitana.
Zinka Kunc-Milanov rođena je u Zagrebu 17. svibnja 1906. Pjevanje je studirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kod Jana Ouřednika i Marije Kostrenčić, a usavršavala se i pod vodstvom Milke Trnine. Prvi je put nastupila 1927. u Ljubljani, a od 1928. bila je prvakinja zagrebačke Opere. U Zagrebu je ostvarila 27 uloga, u repertoaru od Bellinija i Verdija do Puccinija, Wagnera i Richarda Straussa. Hrvatska enciklopedija navodi je kao jednu od najvažnijih hrvatskih sopranistica svojega vremena.
Od Zagreba do New Yorka
Prijelomni trenutak dogodio se 1937., kada je prvi put nastupila u Metropolitan Operi u New Yorku. Ondje je, uz prekid između 1947. i 1951., ostala sve do 1966. Tijekom tog razdoblja otpjevala je 14 uloga i nastupila čak 424 puta. Njezin repertoar obuhvaćao je neke od najzahtjevnijih sopranskih uloga, među njima Aidu, Leonoru, Desdemonu, Toscu, Normu i Santuzzu.
Radila je s dirigentima poput Artura Toscaninija i Brune Waltera, snimala za RCA i nastupala na velikim svjetskim pozornicama. Njezin glas suvremenici su opisivali kao snažan, ujednačen i izrazito prepoznatljiv, a posebno su cijenjeni njezini visoki pianissimi i legato.
U Metropolitanu nije bila prolazna gošća nego jedna od zvijezda kuće. Upravo zato priča o Zinki Kunc nije samo priča o uspješnoj hrvatskoj pjevačici u inozemstvu, nego i o umjetnici školovanoj u Zagrebu koja je desetljećima pripadala samom vrhu svjetske opere.
Zašto Zagreb pamti Zinku Kunc
Zinka Milanov umrla je 30. svibnja 1989. u New Yorku. U Zagrebu je ostalo njezino ime na ulici, ali ono je više od komunalne oznake. Podsjetnik je na jednu od rijetkih hrvatskih umjetničkih karijera koje su u prvoj polovici 20. stoljeća dosegnule globalnu razinu.
U serijalu Zagrebačkim ulicama zato nas ne zanima samo gdje se neka ulica nalazi, nego i zašto je grad odlučio sačuvati nečije ime. U slučaju Zinke Kunc odgovor je jednostavan: jer je iz Zagreba krenula umjetnica koja je desetljećima bila dio povijesti jedne od najvažnijih opernih kuća na svijetu.
