U zapadnom dijelu Zagreba nalazi se Ulica Ivane Brlić-Mažuranić. Ime je poznato gotovo svakom hrvatskom učeniku, ali iza nekoliko školskih naslova stoji autorica čiji je književni ugled još za života daleko prešao hrvatske granice.
Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, u uglednoj obitelji Mažuranić. Djed joj je bio pjesnik i hrvatski ban Ivan Mažuranić, a otac Vladimir Mažuranić pravnik, povjesničar i pisac. Školovala se uglavnom privatno i rano razvila interes za jezike i književnost.
Od Šegrta Hlapića do Priča iz davnine
Nakon udaje za Vatroslava Brlića preselila se u Slavonski Brod. Ondje je nastao velik dio njezina najvažnijeg opusa. Roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića objavljen je 1913., a tri godine poslije zbirka Priče iz davnine, djelo koje će postati središnje mjesto njezina književnog nasljeđa.
U Pričama iz davnine povezala je elemente slavenske mitologije, strukturu bajke i vlastiti književni svijet. Upravo je to djelo snažno pridonijelo njezinoj međunarodnoj recepciji. Hrvatska enciklopedija navodi da su joj djela prevedena na brojne strane jezike i prilagođavana za kazalište, radio i film.
Četiri prijedloga za Nobelovu nagradu
Oko Ivane Brlić-Mažuranić često se ponavlja netočan podatak da je za Nobelovu nagradu bila predložena dva puta. To nije točno. Bila je četiri puta predlagana za Nobelovu nagradu za književnost — 1931., 1935., 1937. i 1938. godine.
Godine 1937. postala je i prva žena izabrana za dopisnu članicu tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. To je važan podatak i zbog vremena u kojem se dogodio: književne i akademske institucije tada su bile izrazito muške sredine.
Od književnog kanona do zagrebačke ulice
Ivana Brlić-Mažuranić umrla je 21. rujna 1938. u Zagrebu. Pokopana je na Mirogoju.
Ulica koja nosi njezino ime nije samo spomen na autoricu dječje književnosti. Podsjeća na književnicu koja je uspjela spojiti lokalnu kulturnu tradiciju i međunarodnu recepciju te se još za života nametnula kao jedna od najvažnijih hrvatskih autorica.
U serijalu Zagrebačkim ulicama takva imena vrijedi ponovno otvoriti. Jer ponekad iza svakodnevne adrese stoji mnogo veća priča nego što sugerira sama ploča s nazivom ulice.
