Današnji Zagreb volimo zamišljati kao grad s jednim središtem, jednim Gornjim gradom i jednom starom jezgrom. Povijest je bila kompliciranija. Na susjednim brežuljcima razvijala su se dva odvojena svijeta: biskupski Kaptol i kraljevski Gradec.
Kaptol je bio crkveno središte, vezan uz biskupiju, kanonike i katedralu. Gradec je bio slobodni kraljevski grad, sa svojim građanima, obrtima, trgovinom i pravima.
Između njih nije postojala samo simbolička razlika. Dijelio ih je i prostor, a kroz podnožje je tekao Medveščak, potok koji je istodobno spajao i razdvajao gradsku svakodnevicu.
Sukobi su izbijali oko onoga što gradove najčešće i dijeli: novca, trgovine, zemljišta, granica i prava. Tko smije ubirati pristojbe? Kome pripada koji prostor? Tko ima pravo na trgovinu? Tko je nadležan za most, potok, mlinove ili prolaze?
Povijest Zagreba puna je takvih sporova, ponekad pravnih, a ponekad vrlo fizičkih.
Zato naziv “Krvavi most” nije samo slikovita gradska legenda. Na području današnje istoimene ulice nekada se prelazilo preko Medveščaka, između Gradeca i Kaptola, a upravo su ti prijelazi i granice često bili mjesta napetosti. U srednjem vijeku susjedstvo nije značilo nužno bliskost.
Formalno sjedinjenje došlo je tek 1850. godine, kada su Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška i okolna naselja povezani u jedinstveni grad Zagreb. Tek tada se stvara moderni administrativni okvir grada koji danas uzimamo zdravo za gotovo.
Zbog toga je šetnja od Kamenitih vrata prema Kaptolu zapravo šetnja kroz staru gradsku podjelu. Ono što danas traje nekoliko minuta hoda nekoć je značilo prijelaz iz jedne jurisdikcije u drugu, iz jednog poretka u drugi i iz jedne gradske logike u drugu.
Zagreb je nastao spajanjem, ali i dugim učenjem kako prestati biti dva grada u jednom.
