Cesarčeva je danas kratka pješačka ulica kojom se s Trga bana Jelačića izlazi prema Vlaškoj i Europskom trgu. Teško je zamisliti da je njezin nastanak bio dio rješavanja ozbiljnog prometnog problema, ali upravo tako počinje priča o ulici koja je morala biti doslovno probijena kroz postojeću gradsku strukturu.
U starom Zagrebu Bakačeva je bila važan prometni pravac prema Kaptolu, a promet s istoka prema gradskom središtu odvijao se Vlaškom i Bakačevom. S rastom grada takav je koridor postajao sve nepraktičniji. Muzej grada Zagreba navodi da dokumenti o potrebi novog prometnog rješenja postoje još iz 19. stoljeća.
Konkretniji zahvat predviđen je regulacijom iz 1929. godine: nova ulica trebala je povezati Jelačićev trg i Vlašku. Za njezino otvaranje srušene su kuće na istočnoj strani Bakačeve, na tadašnjim kućnim brojevima 2, 4 i 6. Arhivske fotografije iz tridesetih i četrdesetih godina pokazuju kako je taj dio grada doslovno mijenjao lice.
Nova ulica nije odmah nosila današnje ime. Tek 1947. dobila je ime hrvatskog književnika i publicista Augusta Cesarca. Promijenila se i njezina funkcija: ono što je zamišljeno kao rješenje prometnog pritiska danas je dio pješačkog središta grada.
Priča o Cesarčevoj zanimljiva je upravo zato što pokazuje kako se gradski problemi ponavljaju u različitim oblicima. Nekada se raspravljalo kako rasteretiti Vlašku i Bakačevu, danas kako širiti pješačke zone i smanjivati promet u centru. Grad se promijenio, ali osnovno pitanje ostalo je isto: kome ulica prvenstveno služi i kako kroz nju treba prolaziti grad.
