Mirogoj ove godine obilježava 150 godina od službenog otvorenja. Groblje je otvoreno 6. studenoga 1876., u Zagrebu koji je tada imao oko 24.000 stanovnika i čak deset odvojenih groblja. Grad je rastao, postojeća groblja bila su prenapučena, a ideja o zajedničkom gradskom groblju postala je dio modernizacije Zagreba.
Ključni korak napravljen je 1873., kada je kupljeno imanje Ljudevita Gaja s namjerom da se pretvori u centralno groblje. Mirogoj je bio važan i zbog modela upravljanja: za razliku od starih groblja koja su uglavnom bila vezana uz crkvene zajednice, novo groblje postalo je gradsko. Statut iz 1876. definirao ga je kao zajedničko groblje za pripadnike različitih vjeroispovijesti.
Prvi pokojnik pokopan je 7. studenoga 1876. Bio je to Friedrich Singer, učitelj tjelovježbe i mačevanja. No izgled Mirogoja kakav danas prepoznajemo tek se razvijao. Herman Bollé 1879. počinje gradnju monumentalnih arkada, koje su dovršene 1917. godine. Njihova izdržljivost pokazala se već u velikom zagrebačkom potresu 1880., kada prema podacima Gradskih groblja nisu pretrpjele oštećenja.
Mirogoj je s vremenom postao i svojevrsni otvoreni album gradske i nacionalne povijesti. Ondje su pokopani brojni umjetnici, političari, znanstvenici, sportaši i druge osobe koje su obilježile različita razdoblja Zagreba i Hrvatske. Istodobno, perivoj, arkade i kupole daju mu arhitektonsku vrijednost koja nadilazi njegovu osnovnu funkciju.
Obljetnica se ove jeseni obilježava i izložbom „Mirogoj: 150 godina sjećanja“. Muzej grada Zagreba izložbu najavljuje za razdoblje od 19. do 29. listopada, potom se seli na Mirogoj od 31. listopada do 6. studenoga, a zatim na Zrinjevac od 8. do 22. studenoga. Dobar je to povod da se Mirogoj pogleda kao gradski projekt koji je kroz stoljeće i pol prerastao u jedan od simbola Zagreba.
