Ako se kroz Siget prolazi automobilom, šest visokih stambenih tornjeva lako postanu samo još jedan poznati kadar Novog Zagreba. No ti neboderi nastali su u trenutku kada je prelazak grada preko Save predstavljao jedan od najvećih urbanističkih zahvata u povijesti Zagreba.
Muzej grada Zagreba u svojoj priči o „šest divova“ podsjeća da su neboderi raspoređeni na velikoj travnatoj površini u dva reda po tri zgrade. Građeni su od Jugomontovih montažnih ploča i armiranog betona, a konstrukcija je projektirana s potresnom otpornošću koja je za tadašnje vrijeme bila važan dio slike modernog stanovanja.
Svaki neboder ima podrum, prizemlje, 16 katova i terasu. Na tipičnom katu nalaze se četiri stana, a vertikalna organizacija zgrade oslanja se na dva dizala i odvojeno stubište. Danas takav opis zvuči tehnički, ali šezdesetih godina industrijalizirana gradnja trebala je ponuditi odgovor na vrlo praktičan problem: Zagreb je brzo rastao i trebao je velik broj novih stanova.
U toj priči ima i detalja koji pokazuju koliko je arhitektura bila povezana s politikom i reprezentacijom. Muzej navodi da su neboderi, vidljivi gostima koji su dolazili na Zagrebački velesajam, trebali pokazivati modernizacijski zamah tadašnje države. Među njihovim poznatim stanovnicima bili su Većeslav Holjevac i Branimir Štulić Johnny.
Prvi stanovnici Sigeta uselili su početkom 1965. godine. Gotovo šest desetljeća poslije, šest divova više nisu futuristički znak grada koji tek nastaje. Postali su dio njegove svakodnevice – i dobar podsjetnik da Novi Zagreb nije nastao slučajno, nego kao veliki urbanistički projekt svojega vremena.
