Križanićeva ulica pripada onom dijelu zagrebačke svakodnevice u kojem ime na ploči gotovo više ne primjećujemo. No iza prezimena stoji jedna od neobičnijih biografija hrvatske intelektualne povijesti: svećenik, filozof, teolog, jezikoslovac, politički pisac, glazbeni teoretičar i putnik čiji je životni put vodio od Hrvatske do Rima, Rusije i Sibira.
Juraj Križanić rođen je 1617. ili 1618. u Obrhu kraj Ozlja. Filozofiju je učio u Grazu, teologiju u Bologni i Rimu, gdje je 1642. doktorirao u Grčkome kolegiju. Već rano ga je zaokupljalo pitanje odnosa među slavenskim narodima, kao i podjela između katoličkog i pravoslavnog svijeta.
Ideja slavenske suradnje
Križanić je smatrao da politička i vjerska podijeljenost slabi slavenske narode, osobito u vremenu snažne osmanske prijetnje. Zalagao se za približavanje katolika i pravoslavaca te za kulturnu suradnju među Slavenima. Njegova koncepcija nije bila jednostavna ideja jedne zajedničke države pod ruskim vodstvom, kako se poslije ponekad pojednostavljeno tumačila.
Hrvatska enciklopedija ističe širinu njegova rada: od teologije i politike do jezika i glazbene teorije.
Rusija i sibirsko progonstvo
Križanić je više puta pokušavao doći do Rusije i tamo izložiti svoje ideje. U Moskvu je ponovno stigao 1659., ali se njegov ruski projekt nije razvio onako kako je zamišljao. U sukobu cara Alekseja i patrijarha Nikona priklonio se Nikonu, a 1661. završio je u progonstvu u Toboljsku u Sibiru.
Upravo ondje napisao je velik dio svojih najvažnijih djela. Među njima je i Razgovori ob vladateljstvu, poznato i kao Politika, u kojem razmatra upravljanje državom, rusku modernizaciju i položaj slavenskih naroda. Radio je i na općeslavenskom jeziku i gramatici, vjerujući da je kulturno povezivanje jedan od preduvjeta političke suradnje.
Nakon smrti cara Alekseja oslobođen je progonstva. Posljednje godine života proveo je izvan Rusije, a 1683. pridružio se vojsci poljskog kralja Ivana III. Sobjeskog tijekom osmanske opsade Beča. Ondje je i poginuo.
Ime na zagrebačkoj ploči
Križanićeva ulica tako čuva ime čovjeka čiji je život bio mnogo širi od lokalne zagrebačke priče. Njegov put prelazio je granice tadašnjih država, crkava, jezika i kultura. Zbog toga je i danas zanimljiv: pokušavao je povezivati svjetove koji su u njegovo vrijeme uglavnom bili suprotstavljeni.
U svakodnevnom govoru Križanićeva je samo zagrebačka ulica. Kad se iza naziva otvori biografija Jurja Križanića, dobiva se mnogo veća priča — o intelektualcu 17. stoljeća koji je od Ozlja stigao do Sibira, a završio pod Bečom.
