Na Knežiji postoji ulica koju su generacije stanovnika poznavale kao Ulicu Tina Ujevića. Danas se službeno zove Ujevićeva ulica. Istodobno, dvadesetak kilometara istočnije, u sesvetskom Gajišću postoji sasvim druga Ulica Tina Ujevića, duga tek nekoliko kućnih brojeva. A na Savici postoji još i Ulica Mate Ujevića.
Na karti je to samo nekoliko sličnih naziva. U stvarnom životu rezultat su pogrešne dostave, zalutali vozači i telefonski pozivi ljudi koji tvrde da stoje pred vašim vratima, iako se zapravo nalaze na drugom kraju Zagreba.
Obiteljska adresa, tri generacije i ista zbrka
Ova priča nije samo administrativna zanimljivost. U Ujevićevoj ulici na Knežiji živjeli su moj djed i baka, potom moj otac, a posljednjih deset godina u njoj živim i ja. U osobnoj iskaznici i svim službenim dokumentima stoji ispravan naziv: Ujevićeva ulica.
Pa ipak, dostavljači, poštari i različiti informacijski sustavi povremeno taj naziv samoinicijativno “isprave” u Ulicu Tina Ujevića. Tada telefon zazvoni iz Sesveta, uz objašnjenje da je dostavljač navodno pred vratima. Nije. Od pravih vrata dijeli ga otprilike pola grada.
Obrat: službeni naziv iz 1971. zapravo je bio Ujevićeva ulica
Najzanimljiviji dio priče nalazi se u starim gradskim dokumentima. U zaključku o imenovanju i preimenovanju ulica od 13. rujna 1971. Grad Zagreb navodi: “Ujevićeva ulica — naziv za produženu Nehajsku ulicu C od Ljubljanske ulice do Horvaćanske ceste.” Dakle, formalni naziv na Knežiji od samog početka bio je Ujevićeva ulica. Službeni gradski dokument to jasno potvrđuje.
No onda počinje administrativna nedosljednost. U gradskim planovima komunalnih aktivnosti iz 2005. ista se knežijska ulica više puta navodi kao Ul. Tina Ujevića, primjerice uz kućne brojeve 10–26 te dionice prema Ulici Josipa Gigla i Ulici Davorina Bazjanca. To znači da puni oblik nije bio samo kolokvijalni naziv stanovnika: koristile su ga i gradske službe.
Kasniji gradski popisi ponovno se vraćaju na formalni oblik Ujevićeva ulica. Tako je nastala situacija u kojoj su službeni naziv, svakodnevna uporaba i stare baze podataka godinama živjeli paralelno.
A gdje je onda Ulica Tina Ujevića?
Danas ona zaista postoji — ali u Sesvetama. Službeni popis Grada Zagreba za naselje Sesvete navodi Ulicu Tina Ujevića u Gajišću, i to s kućnim brojevima 1, 3 i 5. To je vrlo mala ulica, ali administrativno sasvim stvarna. Grad Zagreb vodi je kao zasebnu ulicu.
Važno je i to da ona nije nastala tek nedavno. U službenim gradskim dokumentima evidentirana je najmanje od 2009., dok je Knežija u istim dokumentima već vođena kao Ujevićeva ulica. Dakle, nije riječ o jednostavnom “preseljenju” imena s Knežije u Sesvete.
I još jedan Ujević na Savici
Dodatni sloj zabune donosi Ulica Mate Ujevića na području Trnja, odnosno Savice. Grad Zagreb je i danas vodi kao zasebnu ulicu. Riječ je o drugoj osobi — književniku i enciklopedistu Mati Ujeviću — ali za navigacijske sustave, dostavne službe i ljude koji adresu čitaju na brzinu sličnost naziva nije bezazlena.
Zagreb i njegova tri Ujevića
Paradoks je zato zanimljiviji nego što izgleda. Nitko nije jednostavno preimenovao veliku Ulicu Tina Ujevića na Knežiji i njezino ime preselio u Sesvete. Formalni naziv knežijske ulice još je 1971. bio Ujevićeva. No puni oblik Ulica Tina Ujevića desetljećima je bio toliko raširen da ga nalazimo i u službenim gradskim dokumentima.
Kada se administracija poslije vratila izvornom nazivu, Zagreb je već imao drugu Ulicu Tina Ujevića u Sesvetama. Uz Ulicu Mate Ujevića na Savici, dobili smo savršen recept za zbrku koju papirnate evidencije možda mogu podnijeti, ali ljudi i digitalne adrese očito ne uvijek.
Za stanovnike Knežije to nije samo zgodna urbana anegdota. Ponekad je razlika između paketa koji stiže na vrata i paketa koji završi dvadesetak kilometara dalje.
